Marko Marković ''Anti tijelo'' u Salonu Galić

Marko Marković ''Anti tijelo'' u Salonu Galić

Selekcijom radova, Marković za izložbu u Salonu Galić stvara ambijentalnu instalaciju čiju formu čine zvuk, slika i prostor. Postavljajući dokumentaciju performansa u konfrontaciju prema zvuku audio rada autor otvara paralelu te generira novu atmosferu. Dokumentacija performansa prikazuje izvedbu u kojoj autor kuca rukom o zid tijekom koje razbija zglobove na prstima šake. Zvuk kucanja donosi određeni ritam koji se lomi kroz prostor. S druge strane audio rad dokumentira riku Tigra – zvijeri zatvorene u kavez lišena slobode. Tijekom vremena Marković pokušava komunicirati s tigrom Dimitrijem u zatvorenom kavezu te se njegov glas miješa s glasom životinje.

Sloboda čovjeka sastoji se u tome da slijedi zakone prirode jer ih je on sam priznao kao takve, a ne zato što su mu vanjski nametnute od bilo kakve tuđe volje, ljudske ili božanske, kolektivne ili individualne.

Uzmimo simbiozu kao tip ponašanja u prirodi, pri čemu dvije pojedinačne vrste imaju koristi jedna od druge uzajamno se podupirući. Kako možemo sagledati naturalizam – odnos ljudi i prirode – odnos između ljudi i ne-ljudi?

Pojmom „perspektivizam“  Eduardo Viveros de Castro označava sklop ideja i praksi koje nalazimo kod autohtonih naroda Amerike, a prema kojima se odnositi kao prema kozmologiji. Takva kozmologija zamišlja svemir nastanjen različitim tipovima subjektivnih sila, i ljudskih i ne-ljudskih, od kojih je svakoj podaren isti generički tip duše, odnosno isti sklop kognitivnih i voljnih sposobnosti.Posjedovanje slične duše implicira posjedovanje sličnih koncepata koji određuju da svi subjekti vide stvari na isti način. Točnije, pojedinci iste vrste vide jedan drugoga (i isključivo jedan drugoga) kao što jedan drugoga vide ljudi, odnosno kao bića obdarena ljudskim obličjem i navadama, a svoje tjelesne i bihevioralne aspekte shvaćaju kao oblik ljudske kulture.

Ono što se mijenja prelaskom s jedne vrste subjekta na drugi jest „objektivni korelativ“, označeni predmet tih koncepata: ono što jaguar vidi kao „pivo od manioke“ (zapravo piće ljudi), ljudi vide kao „krv“.

Dakle, dok se naša moderna multikulturalistička ontologija temelji na simbiotskoj implikaciji jedinstva prirode i pluralnosti kultura, koncept autohtonih naroda pretpostavlja duhovno jedinstvo i tjelesnu raznolikost – ili, drugim riječima, jedna „kultura“, više „priroda“.  Svaka vrsta subjekta percipira sebe i svoj svijet na isti način na koji mi percipiramo sebe i svoj svijet. „Kultura“ je ono kako vidimo sebe kad kažemo „ja“.

 

Podijelite:

Istaknuto

Newsletter prijava