Splitu je Dioklecijan izgradio palaču od koje je nastao, Sveti Dujam ga štiti od davnina, Marjan ga čuva, more oplakuje, imao je i ima mnoštvo velikih ljudi, ima i svoj duh za kojeg će svaki Splićanin reći da mu je nemoguće naći sličnog. No, Split i ima nešto što je skoro lokalna religija. Ime joj je nogometni klub Hajduk. Ironija je da je od svega jedinstvenog što ima, Split najviše zaljubljen u nešto što ima skoro svaki grad na svijetu, nogometni klub, no Hajduk doista jest jedna od istinski velikih institucija koje je grad dao, i jedna od onih koje su neodvojivi dio njegovog duha, nasljeđa i urbanosti.

Na dan kad ovo pišem Hajduk slavi 104. rođendan, i premda njegovi rezultati nisu ni do koljena nekadašnjim, premda stalno pleše na rubu poslovne katastrofe, religija ostaje. Već godinama splitski klub nije osvojio hrvatsko prvenstvo, drugi klubovi na papiru su uspješniji od njega, ali ništa im to ne pomaže. Na Hajdukovim utakmicama tribine su pune mnogo češće nego na ijednom drugom stadionu, pjeva se na njima i kad klub gubi.

U svojoj povijesti od 104 godine Hajduk je to zaslužio i rezultatima i igrom, ali još više svojim odnosom prema zajednici koja ga je rodila i podržavala. Ta je povijest puna veličanstvenih trenutaka, često većih od sporta, ponekad važnijih i od života. Uostalom, ako ne znate tu priču, vrijedi je pročitati.

Naravno, nogometni navijači su svuda na svijetu odani, zašto bi Hajdukovi bili posebniji nego oni Liverpoolovi, Juventusovi, Barcelonini... Međutim, ovdje nije riječ o navijačima, nego o gradu. Može vam ne biti drago što se ponekad događa na stadionskim tribinama, može vam smetati način na koji je klub vođen, može vam ići na živce što konkurencija bježi desetke bodova. Ono što Hajduk čini dijelom grada, i grad dijelom Hajduka više je od sporta. Klub koji je postojao u četiri različite države sinonim je za 20. stoljeće u Splitu. Jedini je klub koji ima operetu napisanu njemu u čast, jedini je u Europi koji je igrao kao momčad antifašističkog pokreta. Predsjednici kluba često su bili važniji i od gradonačelnika, pa i predsjednika ili kraljeva, a u Splitu je teže naći navijača nekog drugog kluba, nego u Barceloni navijača Real Madrida. Kad netko želi ispričati priču o Splitu u 20. stoljeću, ispričat će je prateći Hajduk, kao što je napravio Miljenko Smoje u Velom mistu, televizijskoj seriji zbog kojeg su ulice Splita bile prazne.

I zato, sretan ti 104. rođendan Hajduče, budi uvijek ono što si bio.